POD REFLEKTORIMA: Real sa Nišave, na korak od sna! (VIDEO)

Nekada, možda i ne tako davno, naš fudbal, bio je veoma respektabilan u evropskim i svetskim okvirima. Kada kažem naš mislim na celokupnu SFRJ ligu, koja je sadržala veliku šarolikost u vidu klubova iz svih bivših republika.Takva raznolikost, ali i suvi kvalitet i talenat koji nas sveobilato krasi ne samo u fudbalu već i u drugim sportovima, doveo je do toga da nas se Evropa u fudbalskim okvirima izuzetno pribojavala.

Zamislite samo jul mesec 1981. u Nišu, euforija nakon osvojenog 3. mesta u jugoslovenskoj ligi i čekanje na evropsku jesen. Zvezda šampion ispred Radničkog sa samo tri boda prednosti. Očekivanja Nišlija prevelika pred narednu sezonu. Medijska vreva, a grad šuška samo o fudbalu. Mnogi tada sa pravom se pitaju koji su dometi Meraklija u evropi. Maštaju o samoj završnici, koja je danas enigma i za dva naša velikana, ali se tada jedan mali Radnički vinuo u nebesa i krenuo po svoje parče neba.

 

Jednog vrelog južnjačkog jutra, dan posle žreba za prvo kolo kvalifikacija Kupa Uefa, „Sport“ javlja da je rival crvenih sa Čaira italijanski gigant Napoli. Crv sumnje među Nišlijama, ali i prkosa i gladi za dokazivanjem da su baš oni vredni velikih stvari.

U septembru prvo iskušenje i prva utakmica na San Paolu u Napulju. Doček Nišlijama od italijanskih južnjaka kao u Vezuvu. Radnički većinu vremena provodi u podređenom položaju, ali vreba iz kontra napada. Do 70. minuta mreže miruju, ali onda kreće eksplozija. Sudija Kortni u jednoj diskutabilnoj situaciji pokazuje na penal, a Damiani pretvara najstrožu kaznu u prednost za plave. Radnički se trže i osokoljeno kreće napred. Nakon jednog centaršuta sa desne strane i konfuzije u odbranbenoj liniji domaćina, lopta dolazi na peterac do Miodraga Stojiljkovića koji loptu šalje u nebranjeni deo mreže golmana Kastelinija. Opet inicijativa domaćih, ali brzonogi Aleksić povlači kontru,maestralnim driblingom se rešava Ferarija izbija sam pred Kastelinija i rutinski daje prednost Meraklijama za 1:2. U Nišu derilijum do trenutka kada jedan naizgled bezazlen šut matira golmana Stevanovića za konačnih 2:2. Blago razočarenje, ali svi u slozi zbog neverovatnog rezultata u gostima.

Druga utakmica, zamenjene uloge domaćina i revanširanje za atmosferu iz Napulja. Čair gori, a na terenu se ništa konkretno ne dešava. Maestralni trener Radničkog, Dušan Nenković, isekao je sve veze i prilaze svom golu i u potpuno italijanskom stilu slavio prolaz u drugo kolo. Već tada je bilo jasno da je ova ekipa predodređena za velike stvari, kada pobediš glavnim oružjem svog rivala. Jedanaest veličanstvenih bili su: Stevanović, Halilović, Obradović, Bojović, Panajotović, Vojinović, Stojiljković, Antić, Nikolić, Aleksić i Radosavljević.

Žreb opet neumoljiv i šalje Nišlije na švajcarski Grashopers. Ponovo prva utakmica na strani, ali ovoga puta daleko lošije izdanje niških crvenih. Ispraćeni su za Niš sa dva gola zaostatka i tako probudili nemirne duhove pred revanš. Ali, koliko je ovaj kolektiv bio spreman pokazuje upravo ta druga utakmica. Pun Čair, atmosfera južnjačka, a švajcarci ne znaju gde biju. Vetar u leđa svojim ljubmcima koji to znaju da iskoriste golovima Savića i Đorđevića. A onda penal lutrija i večita neizvesnost. Ali, upravo ta atmosfera ledi krv u žilama gostima koji ne pogadjaju ni jedan jedanaesterac i Radnički sa 3:0 u penal seriji prolazi u naredno kolo.

radnicki nis navijaci

Plasman u treće kolo, drmnuo je celu južnu regiju tadašnje Jugoslavije, pa je Radnički čak i u prvenstvu imao dupke pun Čair. Tada žreb nimalo nije bio naklonjen Nišlijama, te su opet morali težim putem do prolaza. Protivnik je bio holandski Fejnord, šampion evrope iz 1970. godine. Upravo tih godina evropski i svetski fudbal drhtao je pred neprikosnovenim holanđanima, koji su na reprezentativnom planu bili u samom vrhu svetskog fudbala.

Prva utakmica igrala se u Nišu. Čair rasprodat već prvog dana i sve je mirisalo na još jedan nezaboravan dan u srcima svih koji navijaju za crvene sa Čaira. Sa prvim sudijskim zviždukom videlo se da Radnički želi visokim presingom na samom startu da utera strah u kosti rivalu što je u nekoliko navrata rezultiralo opasnim napadima po gol Fejnorda. Nagrada za takvu igru došla je u 27. minutu igre kada je posle jedne dubinske lopte Beganovića, Nikolić uspeo da spusti loptu do Radovanovića, kome sa nekih 10 metara nije bilo teško da matira Hilea. Interesantno je da bi se možda danas naše ekipe povukle i pokušale da iz kontra napada povećaju svoje vođstvo, ali tada je u sve tadašnje ekipe bivše Jugoslavije bio usađen pobednički mentalitet bez povlačenja i predaje. Igrao se 82 minut kada Vermelen gubi loptu na sredini terena. Đorđević pasom između štopera Fejnorda spaja Savića sa golom, kome nije bilo teško da rutinski zatrese mrežu za 2:0. Na tribinama delirijum. Sjajan rezultat pred revanš, pobeda bez primljenog gola. Ipak, zabrinutost postoji, jer se ide na noge evropskom divu. U Roterdamu nepovoljni uslovi za utakmicu zbog snežnih padavina. Fejnord vrlo brzo smanjuje prednost iz prve utakmice bio je 29. minut. Ali, trener Nenković opet pokazuje genijalnost, diže ekipu na poluvremenu i zatvara tadašnji rezultat. Krajnjim naporima ekipa odoleva Holanđanima i prolazi u četvrtfinale kupa UEFA.

Među osam najboljih pored našeg Radničkog, našli su se Geteborg, Valensija, HSV, Dandi Junajted, Real Madrid, Kajzerslautern i Ksamaks. Naravno da je trebalo po svaku cenu izbeći kraljevski klub, Nemce i Špance. Smatralo se da sa ostalima može igrati na gol više. Ovoga puta kuglice su se osmehnule Nišlijama i poslale sz ih na Dandi Junajted. Svakako je i Dandi bio veliki klub sa ostrva, ali naspram giganata evropskog fudbala u tom trenutku delovali su kao bezazlena opcija.

Prva utakmica igrala se u hladnoj Škotskoj na Tanadejs parku pred oko 16 hiljada gledalaca. Niški ljubimci nisu nikako uspeli da dodju do svoje igre. Prvu šansu imao je Radosavljević, ali njegov udarac brani MekAlpin. A, onda kreće pritisak domaćih koji na krilima Majlna prave velike probleme Radničkom. Vihorno krilo je svojom prodornošću obezbedilo nekoliko centaršuteva kreirajući svojim napadačima izgedne šanse za gol. Zatim je Gof imao sjajnu šansu za domaće iz izgledne situacije, ali je Milenković bio na visini zadatka. Odolevao je Radnički sve do pred kraj prvog poluvremena. Igrao se 41. minut i Dandi je imao korner. Upozoravalo se na dominaciju ostrvljana u skoku i zle sumnje su se obistinile. Nakon konfuzije u šesnaestercu lopta pada na ivicu kaznenog prostora, a štoper domaćih Nari topovskim udarcem donosi prednost domaćinu. Vrlo brzo poljuljani Radnički prima i drugi gol. Opet korner, i sjajan centaršut Benona koji pronalazi Dodsa za velikih 2:0. Tanadejs park na nogama, Radnički u najgorem mogućem trenutku kapitulira dva puta za redom. Drugo poluvreme proteklo je u opštoj ofanzivi domaćih. Ređale su se prilike pred golom Milenkovića koji je spasao Radnički ubedljivijeg poraza i manjih šansi pred revanš na Čairu. Izdvaja se maestralna odbrana Milenkovića nakon fenomenalnog udarca Benona. Radnički sa kakvim takvim šansama preživljava pakao Tenedejsa.

dandi radnicki najava

Čeka se odlučujuća utakmica i mnogi tada ne veruju u novo čudo. Ali, ne i Dušan Nenković koji od svojih saigrača zahteva kranje ozbiljan i napadački pristup. Naravno uz vetar u leđa sa tribina i neverovatnu podršku domaćih navijača. Nadali su se mnogi preokretu i prolazu Meraklija među četiri najbolje ekipe Uefa kupa. 17. marta po jednom toplom prolećnom vremenu, pred 20.000 navijača, sastali su Radnički i Dandi. Radnički je napadao, ali je prvi pripretio Dandi preko Beneta iz slobodnog udarca, lopta je prozujala pored leve statvive gola Milenkovića. Inicijativu domaćih u gol nije pretvorio Nikolić, koji iz izgledne situacije pogađa prečku. Poluvreme, a rezultat isti, i trener Benković naređuje opštu ofanzivu. Čekalo se pet minuta u nastavku da iz skraćenog kornera Beganović namesti desnu nogu, šutira ko iz topa, MekAlpin odbija loptu do Panajotovića, koji u stilu vrsnih napadača ćuška loptu u mrežu za rani gol i prednost Radničkog. Pritisak posle gola je rastao. Ali, tek u 72. minutu nakon opsade gola Dandija lopta opet pada na pet metara, a Panajotović, još jednom najsnalažljiviji u šesnaest metara, pogađa za sada već izjednačujući susret dvomeča. To je samo bio znak da Radnički želi prolaz dalje već u regularnih 90 minuta. Često je Radnički opsedao gol u narednih 15 minuta, tražio je i najmanju rupu već natopljenog broda. Posle jednog centaršuta Radosavljevića, MekAlpin kreće na tu loptu i kupi ispred sebe Nikolića za najstrožu kaznu. Odgovornost na sebe preuzima Đorđević i sigurnim udarcem Mek Alpin kapitulira po već treći put. Rezultat kojim Radnički ide u polufinale kupa UEFA. Neviđeno slavlje i euforiju pamti Niš tog proleća pred polufinale drugog po redu najvećeg fudbalskog takmičenja u evropi.

U polufinalu te godine našli su se pored jugoslovenskog čuda još tri ekipe. Kajzerslautern je preslišao kraljevski klub ukupnim rezultatom 3:6, Geteborg je bio bolji od Valensije, a HSV je na mišiće prošao švajcarski Ksamaks. A, sledeća destinacija na putu ka zvezdama bio je upravo nemački HSV predvođen velikim evropskim zvezdama Štajnom, Magatom i neumoljivim golgeterom Hrubešom.

Iako su mukom došli do polufinala znalo se za ogroman kvalitet koji poseduje ova ekipa. Ona je bila projektovana za osvajanje najelitnijeg evropskog takmičenja i ovakav tim je bio dugo na okupu sa malim finesama. Ali u Nišu nije manjkalo optimizma nakon svih preskočenih prepreka. Prva utakmica igrala se na Čairu. Uzbuđenje je preraslo na celu Jugoslaviju i svi kao jedan su podržavali Nišlije u pohodnu na novo čudo.

radnicki nis

Stadion ispunjen do poslednjeg mesta, oko 25000 ljudi. Uslovi pogodni za igru, a atmosfera uzavrela. Nišlije se od samog starta krenule odlučno da sa što boljim rezultatom odu u revanš. Bio je Radnički bolji protivnik, preko Beganovića i Nikolića ređale su se prilike pred golom Nemaca. HSV na trenutke pokazuje opasnost, ali inicijativu drže Nišlije. Igrao se 50. minut kada je sa desnog krila Beganović dobio loptu iskosa na jedanaest metara ispred gola gostiju. Već iz prijema odmah je raspalio po lopti i matirao nemoćnog Štajna. Erupcija oduševljenja na Čairu, ali i širom Jugoslavije pokraj malih ekrana. Međutim, Nemački mentalitet opet na delu, ne dozvoljava protivniku komociju pa, samo sedam minuta posle primljenog gola sjajnim centaršutem sa leve strane se pronalazi Von Hesen koji u praznu mrežu istrčalog Milinkovića šalje loptu za tajac na stadionu Čair. Međutim, inatne Nišlije kreću da stiskaju obruč oko gola Štajna. Igrao se 78. minut kada kapiten Obradović prima loptu na sredini terena, oslobađa se driblingom veznog igrača gostiju i punim trkom prolazi između dva odbrambena igrača. Ostavši na nogama izbija sam pred Štajna I plasira loptu u dalji ugao za veliku radost domaćih navijača. Ovim rezultatom se završila utakmica i zavladala je opšta euforija nakon pobede.

U mislima su svi bili jednoglasni da sa Nemcima može da se igra fudbal .Čekao se taj dvomeč u Hamburgu sa velikim očekivanjima. Nažalost, već nakon pola sata igre na semaforu je bilo 3:0 za HSV. Tada je već svima bilo jasno da će Radnički pretpeti katastrofu. Na kraju je meč završen rezultatom 5:1. U tom trenutku gorak ukus u ustima, ali uskoro i shvatanje velikog uspeha koji je Radnički ostvario. Sledeće godine je HSV u finalu lige šampiona pobedio veliki Juventus I tada je bilo jasno kakva ekipa je izbacila Meraklije.

2017. godine, posle 35 godina, okupila se na Čairu ta generacija koja je napravila veliko čudo te godine u Evropi. Svi su bili u slozi da je to bi pečat njihove karijere i da su u voljenom Nišu sanjali osvajanje kupa Uefa. Možda nisu igrali kao Real iz Madrida, ali su nosili taj pobednički mentalitet I ponosno nosili nadimak Real sa Nišave. Čak su i više dogurali te godine od madridskog giganta. Nakon toliko godina ostaje nam sa osmehom da pomenemo tu generaciju I ponosno možemo reći da smo nekada bili krem evropskog fudbala. A danas?

P.T